Skladištenje plina u svijetu

Za sezonsko uravnoteženje dobave i potrošnje plina služe tzv. sezonska skladišta. Sezonska skladišta plina karakterizira mogućnost uskladištenja velikih količina plina i relativno pravilna izmjena ciklusa utiskivanja i povlačenja plina unutar jedne kalendarske/klimatološke godine; plin se obično skladišti od travnja do listopada, a iz skladišta povlači od studenog do ožujka (sezona grijanja).

Drugi tip skladišta su tzv. vršna skladišta plina. Takva skladišta imaju osjetno manji skladišni volumen od sezonskih skladišta, a osnovna namjena im je pokriti vršnu potrošnju („pikove“). Stoga u odnosu na svoj radni volumen imaju veliki kapacitet povlačenja i utiskivanja plina koji im omogućava brzo pražnjenje i punjenje. Vršna skladišta moguće je isprazniti unutar nekoliko dana ili tjedana, a otprilike im isto toliko treba za ponovno punjenje ili dopunjavanje. Tako se za razliku od sezonskih skladišta, vršna skladišta tijekom jedne sezone više puta prazne i pune/dopunjavaju.

Postoje tri osnovna tipa podzemnih skladišta plina:
- skladišta plina u iscrpljenim plinskim ili naftnim ležištima,
- skladišta plina u akviferima,
- skladišta plina u solnim kavernama.

Svaki od tipova ima svoje prednosti i nedostatke, s time da najčešći oblik skladištenja plina u svijetu predstavlja njegovo skladištenje u iscrpljenim plinskim ili naftnim ležištima.

Najveća podzemna skladišta plina nalaze se u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj i Francuskoj.

Po broju podzemnih skladišta plina i instaliranom radnom volumenu dominiraju Sjedinjene Američke Države, slijede ih Rusija, Ukrajina i Njemačka.